Horrible conditions in “beautiful center ” in Omarska
Institute for the Research of Genocide Canada
Published: October 29, 2011
HORRIBLE CONDITIONS IN ‘BEAUTIFUL CENTER’ IN OMARSKA
Karadzic completed his cross-examination of protected witness KDZ 080. The trial continued with the evidence of yet another prisoner of Omarska, Mevludin Sejmenovic. He described the conditions in the prison camp as ‘horrible’; a Serbian TV journalist in a video showed in court called it a ‘beautiful center’
In the final part of his cross-examination of protected witness KDZ 080, Radovan Karadzic tried to contest her claims that Omarska prisoners who disappeared overnight from the prison camp were later killed. According to Karadzic, the fact that the witness noticed that some prisoners taken by guards from their cells never returned didn’t mean that ‘something bad happened to them’. On the contrary, the accused contends that the prisoners were taken out to be released after the investigation proved they were innocent.
The witness dismissed Karadzic’s claims and repeated what she said in the examination-in chief: each day she spent in Omarska began with counting the dead bodies scattered in the grass in front of the notorious ‘white house’. In the re-examination, the witness said that some of the victims could be identified by their clothes. As the witness said, the mass grave exhumations after the war confirmed her suspicions that prisoners who were taken out of their cells were later killed.
The next prosecution witness, former SDA official from Prijedor Mevludin Sejmenovic, spoke in more detail about the treatment of prisoners in the Omarska prison camp. ‘It was horrible. No element of behavior in that prison camp was human at all’, the witness said, adding that on their arrival in the prison, all prisoners were first beaten up. With tears in his eyes, the witness recounted the image that still haunted him: a few older prisoners carrying a 13-year old in their arms. The Serb soldiers had broken both his arms during the interrogation because he didn’t know the words of the Serb songs they made him sing.
In the examination-in chief, Sejmenovic spoke at length about the meetings he had attended before the war as the SDA deputy in the BH parliament. Sejmenovic talked about the Serb demands to divide the country into regions and about the Serb propaganda ‘conspiracy stories’ spread with the aim to instill fear of the other two ethnicities with Serbian people.
As the witness said, after the SDS seized power in Prijedor in late April 1992, Muslims and Croats were issued an ultimatum: they had to surrender several thousand weapons in 48 hours. SDS knew it was impossible because there weren’t so many weapons there. It was followed by shelling of the villages Hambarine and Kozarac in late May 1992 and the non-Serbs were expelled, massively arrested and transferred to the prison camps in Omarska, Keraterm and Trnopolje.
Prosecutor Alan Tieger showed the witness several videos. One of the videos showed the interview in which Dragan Bozanic, Serbian TV journalist, introduced the witness, who was imprisoned in Omarska at the time, as ‘an inhabitant of this beautiful center’.
Sejmenovic also described how Vojo Kupresanin, who was thee president of the Autonomous Region Krajina, rescued him from the prison camp. Kupresanin intended to appear in public with Sejmenovic as a member of the Serbian Assembly, after ‘fattening [Sejmenovic] up’. The witness was present when Kupresanin discussed it with the Republika Srpska president Karadzic. Karadzic suggested that they ‘get a suit’ for Sejmenovic and do something to make him ‘get better’.
Mevludin Sejmenovic continues his evidence tomorrow, when he will be cross-examined by Radovan Karadzic.
Jezivi Uslovi u Koncentracionom Logoru Omarska
Mevludin Sejmenović, svjedok na suđenju Radovanu Karadžiću
Svjedok Mevludin Sejmenović je sa suzama u očima ispričao je da ga još uvijek progoni slika kako stariji zatočenici na rukama nose trinaestogodišnjeg dječaka kojemu su srpski vojnici prilikom saslušavanja polomili obje ruke u koncentracionom logoru Omarska, jer dječak nije znao riječi srpskih pjesama koje su od njega tražili da pjeva.
Nakon što je Karadžić završio unakrsno ispitivanje zaštićene svjedokinje KDZ-080 suđenje bivšem predsjedniku Republike Srpske nastavljeno iskazom još jednog logoraša iz Omarske – Mevludina Sejmenovića. Uslove u tom logoru – koji je novinar srpske televizije nazvao “divnim centrom” – svjedok je opisao kao “jezive.”
Radovan Karadžić je u završnici unakrsnog ispitivanja zaštićene svjedokinje KDZ-080 nastojao pobiti njene tvrdnje da su zatočenici Omarske koji su preko noći nestajali iz logora – ubijani. Činjenica da je svjedokinja primijetila da se mnogi zatočenici koje su stražari izvodili iz ćelija više nikada nisu vratili, po Karadžiću, ne znači da im se “dogodilo nešto loše”. Naprotiv, tvrdi optuženi, zatočenici su izvođeni kako bi bili pušteni kućama nakon što je istraga pokazala da su nevini.
Svjedokinja je odbacila takve Karadžićeve tvrdnje i ponovila ono što je navela u glavnom ispitivanju – da je svaki njen dan proveden u Omarskoj počinjao prebrojavanjem mrtvih tijela razbacanih po travnjaku ispred zloglasne “bijele kuće”. Ona je u dodatnom ispitivanju rekla da je neke od ubijenih bilo moguće prepoznati po odjeći koju su nosili. Sumnje da su zatočenici koji su izvođeni iz ćelija ubijani, prema riječima svjedokinje, potvrdile su i ekshumacije masovnih grobnica nakon rata.
O tretmanu zatočenika u logoru Omarska detaljnije je u svom iskazu govorio sljedeći svjedok optužbe – bivši funkcioner SDA iz Prijedora Mevludin Sejmenović.
“Bilo je jezivo. Nijedan element ponašanja u tom logoru nije imao ljudski karakter”, rekao svjedok, navodeći između ostalog da je svaki zatvorenik po dolasku u logor prvo bio pretučen. Sa suzama u očima ispričao je da ga još uvijek progoni slika kako stariji zatočenici na rukama nose trinaestogodišnjeg dječaka kojemu su srpski vojnici prilikom saslušavanja polomili obje ruke jer nije znao riječi srpskih pjesama koje su od njega tražili da pjeva.
Sejmenović je u glavnom ispitivanju opširno govorio o sastancima kojima je uoči rata prisustvovao kao zastupnik SDA u tadašnjem Parlamentu BiH, srpskim zahtjevima da se izvrši nacionalna regionalizacija, kao i srpskoj propagandi s ciljem da se “pričama o zavjerama” kod srpskog stanovništva proizvede osjećaj straha od pripadnika ostala dva naroda.
Svjedok je, između ostalog, naveo da je nakon preuzimanja vlasti od strane SDS u Prijedoru krajem aprila 1992. godine Bošnjacima i Hrvatima dat ultimatum da predaju više hiljada komada naoružanja u roku od 48 sati, znajući da je taj zahtjev nemoguće ispuniti jer toliko oružja nije ni bilo. Uslijedila su granatiranja Hambarina i Kozarca krajem maja 1992. godine, progon nesrpskog stanovništva i masovna hapšenja i odvođenja u logore Omarska, Keraterm i Trnopolje.
Tužilac Alan Tiger (Alan Tieger) je svjedoku pokazao nekoliko video snimaka, među kojima je i intervju u kojem novinar srpske televizije Dragan Božanić svjedoka, tada zatočenika Omarske, predstavlja kao “jednog od stanara ovog divnog centra”.
Sejmenović je, također, opisao kako ga je iz logora izbavio tadašnji predsjednik Autonomne regije Krajina (ARK) Vojo Kuprešanin, s namjerom da nakon što ga “udeblja” s njim javno nastupa kao sa članom srpske Skupštine. Svjedok je bio prisutan kada je Kuprešanin o tome razgovarao sa tadašnjim predsjednikom Republike Srpske Karadžićem koji je, između ostalog, sugerisao da Sejmenoviću “nabave odijelo” i da se pobrinu da se “oporavi”.
Iskaz Mevludina Sejmenovića biće nastavljen sutra unakrsnim ispitivanjem od strane Radovana Karadžića.
Objavljeno na: http://www.sense-agency.com/tribunal_%28mksj%29/jezivi-uslovi-u-quotdivnom-centruquot-u-omarskoj.25.html?news_id=13310&cat_id=1
